Job 24

1 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

2 Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga. 3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. 4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

5 K’o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. 6 Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog. 7 Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.

8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. 9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. 10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

11 Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. 12 Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al’ na sve to Bog se oglušuje.

13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. 14 Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.

15 Sumrak žudi oko preljubnika: ‘Nitko me vidjet neće’, kaže on i zastire velom svoje lice. 16 [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju. 17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. 19 K’o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.

20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina. 21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.

22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. 23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.” Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’? Tko moje riječi poništiti može?”